Bijeda bogatstva i bogatstvo siromaštva

Boraveći u velikom gradu često susrećem različite ljude od bogataša, estradnih zvijezda, sportaša i drugih poznatih ličnosti pa sve do onih napuštenih, naoko bijednih i zaboravljenih. Često viđam i plitke, u očima ljudih bogate i sretne osobe, ali i obične siromašne ljude koji su, u očima tih istih ljudi, nesretni, životno zalutali i izgubljeni.

Moj nemirni duh mi ne da mira, a da ne istražim tko je tu uistinu siromašan, a tko bogat, tko je sretan, a tko bijedan? Već jedno duže vrijeme razmišljam o jednom starcu kojega jako često viđam i sa kojim često znam lijepo porazgovarati. Radi se o 88-godišnjaku koji svaki dan skuplja boce kako bi pomogao svojoj obitelji da preživi.

Ovaj skromni, siromašni djed i u takvim teškoćama svjedoči svoju vjeru da je to na mene ostavilo snažan dojam. Kada mu neki čovjek dođe i pokloni bocu, on mu kaže baš ove riječi: ''Hvala ti. Bog blagoslovio  tebe i tvoju obitelj''. Dok to izgovara iz njega izlazi pravi, iskreni osmijeh i neka toplina, vidi se životna prožetost vjerom i pravim vrijednostima. Ljudske riječi su  neadekvatne da bi opisale neke stvari i događaje, a tako je i u mom susretu s tim starcom od kojeg puno više naučim nego od brojnih doktora znanosti koji mi predaju.

Međutim, pitanje koje ja postavljam: Je li sramota da u državi, u kojoj vladajući sloj tako snažno zagovara socijaldemokraciju, čovjek koji je cijeli život radio mora i sa 88 godina skupljati boce, ali ne iz hobija, već iz potrebe da bi svojoj djeci i unucima omogućio da imaju tenisice koje nisu šuplje i hranu koja se može jesti? Je li sramota da ne može imati mirnu starost i jednakost kao što to zalaže ideologija socijaldemokrata, koji vidimo u zadnje vrijeme su sve, samo ne socijaldemokrati?
Dok jedni grabe iz tuđih džepova i pune svoje luksuzne vile nakitom kupljenim od tuđeg novca, drugi ne mogu imati ni pristojan, čovjeka dostojan život.

Gledajući ovog starca (ali i mnoge druge ljude),unatoč njegovim problemima, ja vidim nadu u njegovim očima, ja vidim radost i povjerenje u Isusa,a ne u prolaznosti ovoga svijeta. S druge strane, mnogi bogataši su nesretni, uznemireni i unatoč silnim novcima ne mogu kupiti ljubav i mir koji jedini daje Isus Krist,mnogi od njih uživaju u svim mogućim hedonizmima ovoga svijeta ne razmišljajući o vječnosti. Sada se i vraćam na pitanje: Tko je tu siromašan, a tko bogat?

Možda sam cijelo vrijeme krivo interpretirao pojam siromaštva,jer siromaštvo zapravo nije oskudijevanje novčanim sredstvima, nošenje jeftine i pokrpane odjeće ili  skupljanje boca u borbi za egzistenciju. Siromaštvo je ne nositi Isusa Krista u srcu, siromaštvo je nemati ljubavi i obzira za bližnjega kojemu je potrebna pomoć,siromaštvo je ne davati sebe za dobro drugih. Isus nam kaže: ''Što god učiniste jednom od moje najmanje braće,meni učiniste''. Zato je važno često propitati sebe: Kada bezobzirno prolazimo kraj bolesna ili siromašna čovjeka u potrebi ili kad odbijamo pomoći nekome, prolazimo li mi baš kraj Isusa i odbijamo  li Njegovu ljubav na koju nas on stalno poziva? Je li nam ova konzumatorska, tehnička civilizacija toliko onečistila srce da smo u prolaznosti ovoga svijeta zaboravili zapravo na ono najvažnije,a to su naša duša i život vječni.?

Sv. Ivan Maria Vianney kaže: '' Vidite, djeco moja, mi moramo zapamtiti da imamo dušu koju moramo spasiti i vječnost koja nas čeka. Svijet, njezini bogataši, udobnosti i časti će proći; nebo i pakao nikad neće proći. Zato budite budni!''. Metaforički, to bi se moglo protumačiti i kao: Tko ne vidi siromaha, neće vidjeti ni kraljevstva nebeskog.

Potaknut mnogim događajima i primjerima siromaštva, drušvene nepravde i 'nezasitnošću' mnogih možda ovim tekstom i neću uspjeti probuditi zaspale i izgubljene sinove ovoga svijeta, ali za kraj samo želim ostaviti nekoliko poruka da o njima promišljamo:
-'Kaput koji ti stoji u ormaru, nije tvoj kaput, to je kaput siromaha.'
-'Cipele iz ormara koje ne nosiš, nisu tvoje,to su cipele siromaha.'
-Bicikl, lopta, mobitel ili neka druga stvar zabave koju slabo koristiš,nije tvoja ,to je igračka tvog siromašnog susjeda, prijatelja koji bi sve dao da je ima.
-Ljubav koju ti je Isus stavio u srce ne smije ostati samo u tvom srcu,to je ljubav koju trebaš prenijeti i dijeliti svima. Evanđelje mora putovati.
-Znanje koje imaš, nije tvoje znanje,to je predodređeno i za druge ljude kojima trebaš prenijeti to znanje.

Jedna izreka kaže: 'Sreća se zapravo udvostručuje, samo ako se dijeli'. U dijeljenju i služenju je radost. To bi zapravo jako često trebalo govoriti nekim političarima, vođama i liderima naše civilizacije  koji u svojoj gramzljivosti zaboravljaju malene, siromašne i gladne. Ali, ne odnosi se to samo na njih,već i na svakoga od nas s ciljem da u svojoj sredini prepoznamo i pomognemo čovjeku u potrebi (čitaj da pomognemo Isusu). Ali ne kaže se bez razloga: Sit gladna ne razumije!
Puno se može pisati i tumačiti o siromaštvu, ali stvar je za nas jako jednostavna:
Budimo milostivi prema onima koji nemaju, da bi Otac nebeski bio milostiv prema nama.

Piše: Bruno Penava, student iz Batina u Zagrebu