Predsjednica se poskliznula i para u naručje Plenkoviću
Je li državom vladaju tajne službe koje prijete likvidacijama? Zašto je predsjednica morala pasti u naručje Plenkoviću? Je li normalno da je predsjednica mišljenja kako ne može s domoljubnim narodom do drugoga mandata, nego samo uz pokriće HDZ-a? Jesu li se ušutjeli Stier, Kovač i Brkić ili čekaju sudačku nadoknadu? Zašto MOST brani interese Hrvata i HVO-a, a to u toj mjeri ne čine izabrani predstavnici Hrvata iz BiH? O tome čitajte u ovoj kolumni.
Predsjednica neće više moći „kofrčiti“
Pala je. Neki će reći dugo je i na nogama bila kako je političko okruženje sklisko i moralno nisko. Predsjednica Republike Hrvatske Kolinda Grabar Kitarović, prema svemu sudeći, morala je pasti u političko-interesni zagrljaj Andreju Plenkoviću. Do prije dva mjeseca bila je kritična, izricala je suprotna mišljenja, dizala tenzije i stvarala Vladi pritisak i tako je „kofrčila“. No, svari su se stubokom promijenile.
Predsjednica je shvatila, ili joj je nametnuto da shvati, da se drugi mandat, vidi paradoksa, ne može osvojiti u suradnji s biračima, nego u suradnji s organiziranom strankom kao što je HDZ. Način smjene njezinih bliskih suradnika Vlade Galića i Mate Radeljića govori tomu u prilog. Taj slučaj je pokazao mračnusilu koja iz sjene upravlja, uklanja, ucjenjuje, prijeti i politički likvidira.
Javnost ne bi doznala kako se to radi, premda to znaju mnogi, da hrabro u javnosti o tome nije progovorio Mate Radeljić. Njemu je, kako svjedoči, predstavnik tajne službe, u stilu nekadašnje UDBE, kazao da se makne ili će oni njega maknuti – ubiti. Ništa nova. Jer oni koji su to činili pedeset godina komunističke diktature čine i sada. Metode iste, ljudi slični, samo vrijeme drukčije.
Predsjednica i domoljubnije krilo HDZ-a nisu na vrijeme srušili Plenkovića i sada on njih, jedno po jedno ruši, ucjenjuje ili dovodi u red i tako ih stavlja pod svoju kontrolu. Poslovica bi ustvrdila:„Svi junaci nikom ponikoše i u crnu zemlju pogledaše“ (Kovač, Stier, Brkić itd.).Možda se trgnu i iznenade u sudačkoj nadoknadi, ali zviždaljka im je istrgnuta iz usta pa se teško tomu nadati.
Inače, prošli prosinac je bio prava politička kaljuža – sajam kupnje zastupnika. Milan Bandić je iz bolesničke postelje dirigirao procese. Neke je politički eutanazirao (Neovisni za Hrvatsku), a neke je pridobio na svoju stranu. Ima se, može se. Njegov suradnik u tome procesu je bio Andrija Mikulić, njegov drug iz mladenačkih partijskih dana, te, po svemu sudeći Darinko Kosor, također drug iz bivšega vremena. Našli se, ili bolje rečeno, nisu se nikada ni razišli. Pridobio je Bandić trojicu zastupnika u svoj „tor“. Jedan od njih, Ilija Ćorić, priznao je da ga je život na to natjerao. Time je neizravno priznao da je nečim kupljen. Andrija Mikulić je nakon te kupoprodajne predstave izjavio da je razum progovorio, samo što je zaboravio dodati da je savjest morala zašutjeti. Uza sve to nije ni potrebno komentirati sramnu i fašistoidnu izjavu nekakva liberala Miroslav Polovaneca kako njemu neće zapovijedati prezimena koja nisu iz Zagreba, a pritom misleći na Hasanbegovića. Ta Bandić su i Mikulić „pljunuti“ purgeri?
Istodobno s tom borbom u zagrebačkoj skupštini u Saboru je izglasana Deklaracija o Hrvatima u BiH. Kao stranka jedino je MOST u tome slučaju pokazao pravu brigu za pripadnike HVO-a i položaj Hrvata u BiH. Tko bi rekao da će izabrani predstavnici Hrvata iz BiH biti protiv toga da se prava vojnika HVO-a izjednače s pravima vojnika HV-a? Eto i to smo dočekali. Uzaludni su bili amandmani i borba Bože Petrova za vojnike HVO-a. Interes i kalkulacije su opet bile važnije od izborne baze. Svakako možemo reći kako nas čeka burna ili bijedna politička utakmica tijekom godine pred nama.
dr. sc. fra Mario Knezović
Naša ognjišta/fratar.net
