Istanbulska konvencija: Žene će moći biti biskupi i svećenice

Nisam slučajno, nisam ni iz motiva privlačenja pozornosti, stavio naslov da će uskoro žene moći biti ređene za svećenice, biskupe, pa teorijski postati i papom. Naime, kada trijezno sagledamo dalekosežne namisli i posljedice dokumenta o suzbijanju nasilja nad ženama i obiteljskoga nasilja „Istanbulsku konvenciju“, stvar ide u tome pravcu. Možda o tome nismo ni razmišljali. O tome nismo mogli ni pročitati ništa. O čemu je riječ u tome spornom ili, bolje rečeno, nastranome i ljudski izopačenome tekstu. Sama ideja o zaštiti nasilja nad ženama i u obitelji je plemenita i nitko protiv toga nema ni riječi. Međutim, uz taj se dokument kao podvala donosi i tzv. rodna ideologija. To najjasnije rečeno znači da će se svatko moći odlučiti što želi biti: muško ili žensko. Prema tzv. zakonima o „rodnome samoodređenju“ osoba može promijeniti spol u osobnim dokumentima na temelju obične izjave da se osjeća pripadnikom suprotnoga spola. 

Gdje je počela priča o „rodnoj ideologiji“? Rodnu teoriju je 1950-ih godina prvi pokušao dokazati američki psiholog John Money. Njegov eksperiment s dvama muškim blizancima, od kojih je jednoga pokušao pretvoriti u djevojčicu, svršio je tragično, samoubojstvom obaju blizanaca u njihovoj odrasloj dobi. Strašno! Unatoč takvim činjenicama i dokazima, glasni su oni koji smatraju  kako se čovjek rađa kao neutralno biće koje kasnije može odabrati hoće li biti muškarac ili žena. Dakle, ako nastavimo ići u tome pravcu prigodom upisa u matične knjige, te prigodom krštenja neće se smjeti upisati da je dijete muško ili žensko. Pisat će se srednji rod „ono“ jer će se kasnije, kako članci konvencije dugoročno predviđaju, osoba sama odlučiti što želi biti. Treći spol „ono“ već je zakonski uvedeno u Njemačkoj. Uza sve to zakoni u nekim zemljama (npr. u Kaliforniji) zabranjuju uporabu riječi „mama“ i „tata“, umjesto toga uvedene su rubrike „roditelj 1“ i „roditelj 2“. Kada to vidimo, ovdje bih, uz malu ispriku, citirao stihove guslara Željka Šimića: „A ti ne znaš, moja žuta kučko, tko je žensko, a tko li je muško!“ Eto u tome pravcu sve ide. Što ovo u konkretnosti života, što je najvažnije, znači? Dakle, ako se prihvati i ozakoni „Istanbulska konvencija“, svaka će osoba preko noći moći postati muško ili žensko. U konačnici će pravi muškarci, ako se izjasne kao žene, moći ulaziti u ženske zahode, moći će se natjecati u ženskim športovima i u konačnici moći će se rediti za svećenika.

E, sada, možda vi mislite da ih neće nitko htjeti primiti u bogosloviju, nitko ih neće htjeti zarediti itd. To i jest pogubna zamka. Jer ako se takva osoba ne primi u bogosloviju ili se odbije njezino ređenje,tada za službenika Crkve u ime zakona o diskriminaciji slijedi sudski progon i zatvorska kazna. Da je tomu tako, dokazuju već mnogi sudski procesi gdje se sudi svećenicima zbog diskriminacijskih izjava u propovijedima o istospolnim brakovima itd. Poanta je u sljedećemu. Ako se prihvati ta izopačena „Istanbulska konvencija“, sve će biti moguće. Tada se i državi vežu ruke jer neće više ona biti mjerodavna za odgoj, školski program, zakon o obitelji i braku kao zajednici muškarca i žene itd. Konvencija je po planu Vijeća Europe „starija“, moćnija i jača od zakona države u tome području. A provodi li se ta izopačena konvencija nadzirat će nevladine udruge koje su financirane od onih koji nameću nemoralne, protuprirodne, protuljudske i protukršćanske zakone. Ovo je vrlo ozbiljna stvar. Ako se krene tim putem, više neće odluku o mogućnosti da žene budu svećenice donositi papa, nego „Istanbulska konvencija“. Ne. Ovo ne pišem da zastrašim. Ovo je istina i ako se izglasa Konvencija, dugoročno će biti i te posljedice. U tim okolnostima opet će biti moguća žena „papisa“ na čelu Svete Stolice. Možda je i to jedan od planova kako uništiti Crkvu kao instituciju. Hrvatski političari o tome malo znaju ili znaju samo ono što im šapnu ili viknu iz Bruxsellesa.

Na žalost, vladajuća nomenklatura (HDZ i saveznici) dobrano su izdali svoje glasače. Na ključna su mjesta postavili lijevo orijentirane ministre. Obrazovanje, kulturu, znanost dali su u ruke onima koji nisu na izborima za to dobili glasove. Važno je znati te narodu i političarima glasno rećikako se rat nije vodio za isključivo ekonomski prosperitet, nego zbog ideoloških razloga. Hrvati su htjeli slobodu, identitet, svoje škole, svoj jezik, slobodu vjere itd. Priča da je ekonomija najvažnija je podvala. Nitko nije uzeo pušku na rame da ima veću plaću. Borilo se zbog ideoloških pitanja – zbog slobode. I, danas se sve to dalo u ruke onima koji pljuju po toj stvarnosti. Takva ministarstva daju novac da se snimaju filmovi protiv udovica branitelja, itd. Tako se filmom „Ministarstvo ljubavi“ širila mržnja i iznova su silovane ratne udovice i nevine žene. Plenković kaže da je to satira, hoće reći važno se smijati. A film je takav, loš i s profesionalne strane mizeran, da bi trebalo nekomu platiti da nas poškaklje da bi se nasmijali scenama iz filma. Nema tu satire – to je, moj Plenkoviću, Bogu plakat! Kada sve ovo imam na umu, malo se bojim. Bojim se da će upravo tzv. „desna“ Vlada i Sabor izglasati ovu moralnu nakazu koja se krije u „Istanbulskoj konvenciji“. To su već u europarlamentu izglasale velike Hrvatice i marljive katolkinje Dubravka Šuica i Željana Zovko, a njima su se uz ostale SDP-ovce i HNS-ovce pridružili i oni iz IDS-a i Oraha. Protiv su bili na diku i ponos svoga roda i naroda: Ivica Tolić (HDZ), Marijana Petir i Ruža Tomašić. Suzdržana je bila, premda katolici kod ovakvih zakona ne smiju biti suzdržani, Ivana Maletić (HDZ). Crkvo, probudi se! Narode probudi se!

Fra Mario Knezović/Naša ognjišta/fratar.net