Bruno Penava: Ja sam Hrvat i Katolik
Tko god imalo poznaje i razumije povijest, ne treba biti genijalac da bi shvatio da su Hrvati oduvijek bili na neki način poseban i izabran Božji narod. Kroz cijelu svoju bogatu povijest Hrvati su bili vezani uz Katoličku Crkvu, mnogi Hrvati bili su odani i iskreni vjernici, a pravo čudo predstavlja činjenica da je ovako malen narod unatoč raznoraznim ratovima, nesrećama i napadima uopće preživio kroz sva ova stoljeća. Napadali su nas i pustošili Osmanlije, Ugari, Mlečani i svakakvi barbari, u novijoj povijesti hrvatsku autentičnost su htjeli razoriti titoističkom diktaturom, velikosrpskom hegemonijom i mnogim drugim oblicima totalitarizma, ali ponosni i hrabri Hrvat je pun vjere i nade do dana današnjega ostao stajati uzdignute glave. Bog i Hrvati 'surađuju' od davnina te s ponosom možemo reći da smo mi Hrvati imali i svetaca, blaženika i pravih katolika, da smo u teškim vremenima bili ''predziđe kršćanstva'', i da smo i danas po brojevima katolička zemlja sa preko 85% katolika.
Kao logičan zaključak nameće se teza da smo mi Hrvati pravi, pobožni i katolički narod, a da je naša domovina pravi mali zemaljski raj. Međutim, svjesni smo i vidimo da sve to danas i nije baš tako bajno kao što brojevi prezentiraju te da unatoč mnogim pozitivnim stvarima postoji i ono negativno. Ne želim i nisam dostojan suditi ( Bog neka sudi ), ali svakako iz ljubavi prema domovini želim napomenuti nekoliko stvari koje mi leže na srcu. Ne treba više ni isticati već ofucanu frazu da je sramota, da su u zemlji sa preko 85% katolika predsjednik i vodeći članovi vlade nevjernici. No, ta činjenica me i ne boli toliko, kao što me recimo boli vidjeti čovjeka koji se hvali kako je pravi Hrvat katolik, kako svake nedjelje ide na misu i ispunjava svoje vjerničke dužnosti, kako hodočasti i moli, a nakon toga u razgovoru opsuje Boga, iskaže mržnju prema nekome ili na razne načine čini zlo svome bližnjemu i to sve pod izrekom: 'Ja sam dobar, pravi Hrvat katolik.'
Čini se da smo zaboravili da svoju nacionalnost i vjeru trebamo braniti kulturom, istinom, znanjem ,a ne psovkom, zavišću i mržnjom. Osobno mislim da nije slučajno da su se mnogi ratovi odigrali baš na ovom prostoru, prostoru gdje se strašno svugdje i na sve načine psuje. Izgleda da smo se malo udaljili od esencije svega i da lutamo u labirintu pokvarene iluminatske civilizacije koja nam subliminarno nameće neke vrijednosti i ideale koji nam onemogućuju život u punini svijesti i istini. Paradoksalno zvuči, ali nekada mi i nije drago vidjeti tako mnogo ljudi na misi jer često mnogi u svojoj ljudskoj slabosti i izgubljenosti uopće ne znaju što tu rade, već su tu iz razloga jer su im rekli da su Hrvati katolici i da moraju ići na misu jer je misa dio hrvatske tradicije. Vjera na taj način postaje plitki klerikalizam i šablonski ritual što se manifestira u našem životu bez ljubavi, zajedništva, mira i radosti. Priznajemo Boga riječima, a već sutra naša djela i odnosi pokazuju drugačije.
Ponavljam, nisam pozvan suditi, ali kritički razmišljati i upozoravati je dužnost svakoga od nas. Kada bi svatko od nas u svome životu zaživio ono što izgovara, naša domovina bi bila najljepše mjesto na svijetu. Bog poziva svoj narod da mu srce bude uz Njega, a ne da ga se časti samo riječima i pukim dolaskom na misu. On hoće da se vratimo Njegovoj ljubavi, da zaronimo malo dublje, propitamo svoju savjest i shvatimo da bez Njega nema nikakva smisla.
Puno toga je lijepo u našem narodu, ali , kao što vidimo, puno toga se također može i poboljšati. Za kraj želim reći da je Bog je uvijek bio uz Hrvate, pogotovo uz one koji su nevino patili u mnogim križnim putevima kao i On, a oni koji nevino pate su pripadnici božje nacije. Poslušaj, brate i sestro, još danas kako tebe Hrvata katolika zove Bog i postani pravi ( ne deklarativni ) Hrvat katolik, skroman, strpljiv, onaj koji se nikome ne želi osvetiti, podnosi nepravdu, voli istinu, ne dokazuje istinu riječima nego djelima. Postani Hrvat koji voli sve druge narode i ljubi neprijatelje, i baš takve Hrvate svatko voli pa i sam Bog. Zaživi svoju autentičnost i budi samo ono što jesi, ljubi srcem Boga, domovinu i obitelj i kao mnogi naši branitelji s krunicom u ruci ponosno reci : Da, ja sam HRVAT KATOLIK.
Piše: Bruno Penava, student
