Fra Mario: Oni su dokaz da postoji Bog

Ta radost zbog knjige „Ne lomite napukle trske“ tiho se, poput nevina osmjeha, uvukla u mene. Pomislih, ako se uopće u ushitu ljubavi može misliti, kako ima posebnih ljudi koji brinu o osobama koji imaju posebne potrebe. Jer, zapisa Baruch Spinoza: „Kad ljubav govori, razum šuti.“ Dvojica mladih fratara fra Goran Azinović i fra Zvonko Benković su, poput Svetoga Franje, sjahali sa svoga konja (možda i trona), kako bi poljubac riječi, osmjeha, pogleda, zagrljaja darovali onima koji savršeno poznaju jezik ljubavi. Uz njih dvojicu u knjizi je mnoštvo pisaca i ispričanih priča. To su pisci i priče koje pišu o onima koji to, najvjerojatnije, neće čitati. Njima ne treba tekst da bi ga pretvarali u djela. Osobe s posebnim potrebama već to žive. Oni djelima pišu, a mi drugi slovima.

Ljudi će reći da je danas sve interes! Da. Jest interes ako niste imali privilegiju zagrliti dječaka ili djevojčicu s Down sindromom. Kad zagrlite njih možete biti sigurni da ste zagrlili ljubav. Zagrlili ste onu ljubav kojoj je jedini interes ljubiti. Ta djeca, ti mladi, te osobe, ne mogu uopće vjerovati da netko može biti zao i ne voljeti. Za njih je grijeh, mržnja strani pojam. Oni u pogledu i zagrljaju daruju cijele sebe. Pred njima se možeš samo zastidjeti ili mijenjati. Možda je najbolje oboje kako bi preko srama došli do vlastitoga srca koje je usahlo u svojim okovima.

Mi odrasli, mi koji mislimo da smo uredu, koji se fakultativno zovemo „normalnima“ zaboravljamo da smo prije svega i mi osobe s posebnim potrebama. Isus se s nama želi družiti jer smo grešni i potrebni njega. Radi nas je Isus došao. Mi kao „normalni“ kad vidimo djecu rođenu s posebnim potrebama uskliknemo: A gdje je Bog? Da. Slijepi smo. Ta djeca su odraz Božji. Oni su upravo dokaz da postoji Bog. Taj Bog koji se skriva u malenima. Volim takvoga Boga.

Čestitam priređivačima knjige, čestitam mnogobrojnim piscima, čestitam onima koji nisu ni jedno slovo ispisali, ali su sigurno povod dali. Čestitam u ime brojnih koji nikad neće imati privilegiju živjeti u blizini onih od kojih moderno društvo zazire. Čestitam i šaljem ispriku u ime onih koji uslijed ljudske zloće izrekli da takvu djecu ne treba rađati nego abortirati. Čestitam roditeljima koji kao plemeniti gorostasi žive radosno uz dar svoje djece s posebnim potrebama. Vi ste roditelji posebni jer nam takvu djecu svakodnevno darujete da mi svi budemo bolji.  

fra Mario Knezović/fratar.net